摘要：Bitno sociolingvističko obilježje hrvatskoga pomorskog jezika naglašena je podvojenost između govorne i pisane inačice. Govorni se jezik temelji na dijalektima u kojima su talijanizmi vrlo učestali. Talijanizme kojima se koristi u našemu pomorskom jeziku nazivamo noštromizmima, a sâm naziv dolazi od dijalektne riječi noštromo. To su one stručne riječi u govornoj uporabi hrvatskih pomoraca koje ne nalaze svoj pandan u drugim jezicima. Oni nedvojbeno imaju svoju stilističku vrijednost, pa su vrlo prikladni za predočavanje govornoga jezika naših pomoraca. No, većina tih naziva živjela je u doba jedrenjaka, a kako su oni nestali, tako su s njima nestali i mnogi noštromizmi. Štoviše, danas pomorci pojedinima od tih naziva čak i ne znaju točno značenje. Te noštromizme, kojima se služilo još u ne tako davnoj prošlosti, a danas ih više nema u govoru naših pomoraca, nazivamo božmanizmima. Pojam božmanizam dolazi od napuštenog naziva božman, što je sinonim nazivu noštromo. Postavlja se zato pitanje je li se u današnje vrijeme prikladnije u literaturi koristiti više božmanizmima nego standardnim nazivljem kad se božmanizmi više ne upotrebljavaju, a pojedine čak i ne razumiju ni sami ljudi od mora, a o prosječnom čitatelju da i ne govorimo.
