摘要：U ovom radu cilj je bio utvrditi razlike između pozicija u igri u vertikalnoj i horizontalnoj fazi tijekom utakmice u situacijskim uvjetima s obzirom na načine, intenzitete, frekvencije i vrijeme kao odrednice ekvivalenta opte-rećenja u igri. Osnovni nositelji informacija u ovom eksperimentu, ili entiteti, dijelovi su vaterpolske utakmice. Ona se igra četiri četvrtine po osam minuta čiste igre, ili do dvadeset minuta realnoga vremena po četvrtini. Svaka četvrtina započinje na jednak način, plivanjem na loptu, a završava oglašavanjem zvučnog signala sa sudačkog stola po isteku vremena. Iz tih razloga četvrtinu možemo tretirati kao zatvorenu cjelinu, pa se u metodološkom smislu opravdano koristiti njome kao entitetom mjerenja, to jest izvorom informacija. Aktivnost igrača na utakmici prati se bilježenjem količine i intenziteta kretanja. To je postignuto tako da se bilježe frekvencije, dakle učestalost pojavljivanja i količina prijeđenoga igrališnog prostora u metrima. Različite aktivnosti ostvaruju se različitim stilovima plivanja (kraul, leđno i prsno) i različitim intenzitetima, s modalitetima lagano, submaksimalno i maksimalno. Uz navedene varijable mjerena je igra s igračem više ili manje, te broj i trajanje dvoboja. U vremenu koje vaterpolist proboravi u igri sukcesivno su se bilježila kretanja i intenziteti u horizontalnoj i vertikalnoj poziciji. Za procjenu vertikalne komponente mjerile su se tri varijable: dvoboj kao nadmaksimalno opterećenje u vertikalnoj fazi i igra s igračem više ili manje kao maksimalno opterećenje u vertikalnoj fazi igre. Na temelju izravno mjerenih varijabla izvedene su nove varijable koje se odnose na intenzitete, * Mislav Lozovina, profesor, Split ** mr. sc. Leo Pavičić, Kineziološki fakultet, Zagreb *** prof. dr. sc. Vinko Lozovina, Pomorski fakultet u Splitu frekvencije i vrijeme provedeno u igri s igračem više ili manje, na ukupan broj akcija i ukupnu količinu isplivanih dionica u metrima. Sukladno cilju, za konačne je analize ostavljeno 11 varijabla. Izvršene su sljedeće statističko-matematičke operacije i analize: izračunate su statistike 11 varijabla ostavljenih u konačnoj analizi: aritmetičke sredine, standardne devijacije, zakrivljenost i spljoštenost svih varijabla za sve uloge u igri, provedena je analiza varijance (ANOVA), izvršena je kanonska diskriminativna analiza u kojoj su izračunate: struktura diskriminativnih funkcija, centroidi položaja skupina po pozicijama (ulogama) u diskriminativnom prostoru, predikcija pripadnosti po skupinama prema izračunatim klasifikacijskim funkcijama. Ustanovljene su i rastumačene razlike za pet različitih pozicija (uloge u igri) povezane s brojem akcija, razinama opterećenja i količinom kretanja, kako u horizontalnoj, tako i u vertikalnoj fazi igre. Rezultati diskriminacijske klasifikacije omogućili su prepoznavanje po pozicijama u igri i rastumačili su pripadnost drugim pozicijama, to jest ulogama u igri, izraženo u postotku. Laki braniči i centri međusobno se statistički značajno razlikuju u maksimalnim i nadmaksimalnim naprezanjima u vertikalnoj fazi igre. Takva ih opterećenja statistički značajno razlikuju od teških braniča, krilnih igrača i napadača. Ono što je zajedničko teškim braničima, krilnim igračima i napadačima i u čemu se statistički značajno ne razlikuju jest vrijeme provedeno u igri i vrijeme provedeno u igri s igračem više/manje, sva plivanja svim intenzitetima i ukupan broj akcija. Ta za njih tipična opterećenja statistički ih značajno razlikuju od lakih braniča i centara. Ono što je zajedničko svim tipovima igrača jest ukupna količina plivanja i dionice laganog plivanja u okviru toga. Autori su konstruirali instrument, dakle sustav za registraciju, testiranje, praćenje i analizu horizontalne i vertikalne komponente u vaterpolskoj igri, što, je originalan znanstveni doprinos ovom području u kineziologiji, a rezultati rada izravno su primjenjivi u sportskoj praksi.
