摘要：U ovom radu obrađena je problematika rezanja i recikliranja brodova. Stari brod koristan je otpad, to jest izvor sirovina koje se dobivaju recikliranjem i imaju svoju ekonomsku vrijednost. Današnja je industrija recikliranja brodova koncentrirana u samo nekoliko azijskih zemalja s vrlo jeftinom radnom snagom i iznimno niskim standardima sigurnosti i zaštite okološa. Reciklira se primitivnom tehnologijom koju karakterizira mnogo ljudskoga rada, uz skromne kapitalne resurse i vrlo visoku razina onečišćenja okoliša, koju je malotko više spreman tolerirati. Kako ta problematika još nije regulirana međunarodnim pravnim propisima, za očekivati je da će do toga doći u bliskoj budućnosti. To prije jer je IMO već poduzeo korake u tom smislu. To je, međutim, proces u kojemu treba ostvariti ne samo pravnu regulativu i provesti je nego i osigurati realne pretpostavke, uključujući i suvremenu tehnologiju recikliranja brodova, da se reciklaža može obavljati na ekološki prihvatljiv način. Jedno od rijetko prihvatljivih rješenja za reciklažu brodova jesu suvremena „inverzna“ brodogradilišta. Takvih je zasad tek nekoliko, i to u začetku, tako da još uvijek nema praktičnih iskustava. Suvremena tehnologija reciklaže brodova odlikuje se vrijednim i, dakle, skupim kapitalnim resursima i ne brojnom, ali zato visoko kvalificiranom radnom snagom. S obzirom na to da je riječ o tehnologiji potpuno drukčijoj od dosadašnje, za očekivati je da će doći do procesa drastične konsolidacije i remodernizacije koja će otvoriti prostor reciklažnoj industriji i u nekim drugim zemljama.
关键词：recikliranje brodova; ekologija; zaštita okoliša; onečišćenje okoliša; sigurnost; konvencija; međunarodna pravna regulativa; brodovi za rezanje; rezališta; „inverzna“ brodogradilišta;
