摘要：Rijeka Neretva izvire u visokome dinarskom kršu i svojim ga tokom presijeca okomito i ulijeva se u Jadransko more. Od mjesta Počitelj postaje nizinska rijeka koja je, nanoseći fluvio-glacijalni i aluvijalni materijal, potopila krške zavale u donjem toku i stvorila deltu u duljini oko 40 i širine od 5 do 10 km. Deltu Neretve dijele obronci Biokova (Rilića) i Gabeoska greda na dvije zasebne cjeline: Gornjoneretvansku deltu ili Svitavsko blato i Deransko jezero (Hutovo blato) u granicama Bosne i Hercegovine i Donjoneretvansku deltu u granicama Republike Hrvatske, koja je i predmet rasprave u ovome radu. Donjoneretvanska se delta može prema uvjetno-homogenoj regionalizaciji, a prema kriteriju prirodnih elemenata, podijeliti na šest mikrocjelina: Vidovsko blato, Vrbovci-Koševo, Kuti, Luke, Rogotin-Ušće i Opuzen-Ušće. Prema kriteriju socio-kulturnih i naseljenih područja ona se dijeli na četiri mikrocjeline: krško-vapnenački okvir (brdsko područje), rubno područje (kontakt krša i močvare), aluvijalnu ravnicu (uz tok Neretve i Male Neretve) i morsko pročelje. Prema nodalno-funkcionalnoj regionalizaciji i centralitetu naselja razlikuju se tri cjeline: metkovačko, opuzensko i pločansko područje.
