摘要：Gospodarski pojas Republike Hrvatske predstavlja strukturno složen i heterogen a po prirodnim bogatstvima i međunarodnim prometnim koridorima, jedinstven i za Hrvatsku osobito važan sustav. Iznimna prirodna bogatstva i nedvojbene geoprometne komparativne prednosti koje pruža Jadransko more a time i hrvatski gospodarski pojas, za našu zemlju nisu i ne mogu nikada biti sami sebi svrhom, nego su sredstvo za ostvarenje određenog cilja. Unatoč većem broju administrativnih strategija o prometnom i ostalom razvitku Hrvatske, koje su donijete od 1991. do danas, u praksi je nemoguće prepoznati i dokazati postojanje konkretnog ili stvarnog cilja naše države, a time ni sredstava i metoda za njegovo ostvarenje na području gospodarskog pojasa. Iz brojnih pozitivnih svjetskih iskustava i modela za učinkovito upravljanje morem i morskim bogatstvima, među kojima je i strategija susjedne Slovenije, koja je utvrđena još 1978. godine, može se zaključiti da se prirodni resursi i geoprometne komparativne prednosti ne mogu iskoristiti modelom apsolutno slobodne i ne- regulirane tržišne „utakmice“. Umjesto toga, u ovom istraživanju ponuđen je model logistike središnje državne vlasti, koja bi trebala, u kombinaciji slobodnog tržišta i u svijetu uobičajenih državnih protekcionizama, osigurati uvjete za rad i razvoj slobodnog poduzetništva na području pomorskoga gospodarskog pojasa, a u kombinaciji s morskim područjima i resursima njegova okruženja, uz uporabu koncesija kao međunarodno priznatog i dokazanog instituta za učinkovito korištenje javnim dobrom (dobrom u općoj upotrebi), kao što je more i pomorsko dobro na području naše zemlje.
关键词：pomorsko dobro; gospodarski pojas; koncesija; međunarodni koridori; sigurnost; kabotaža; prirodno bogatstvo; međunarodne konvecije; baština čovječanstva; supstrat
