摘要：Malostonski je zaljev izgrađen od vodopropusnog vapnenca i sadrži mnogobrojne vrulje, izvore slatke vode. Kao prirodno eutrofizirani ekosustav s visokom koncentracijom hranjivih soli, izvrsno je stanište za kamenicu i ostale organizme filtratore. Pretpostavlja se da je uvala Bistrina bila poznato uzgajalište kamenica još u doba Rimskog Carstva, na što upućuju pronađene ljušture kamenica u rimskim iskopinama. Iz prvih arhivskih zapisa doznaje se da je uzgoj u XVI. stoljeću bio već uhodan i u rukama predstavnika Dubrovačke Republike u Stonu. Stonski knez jedini je imao pravo na uzgoj, pa ga je davao u zakup, a kameničari su mu bili obvezni davati stanovitu količinu kamenica. Grane, ogoljene od lišća, potapale su se uz obalu da bi otežale, a zatim su se bacale na mjesta povoljna za prihvat ličinaka. Kad je 1787. godine, zbog zlouporabe ovlasti stonskih oficijala, kameničarski obrt gotovo propao, Dubrovačka Republika ga stavlja pod svoj nadzor zakonskim odredbama. Početkom XX. stoljeća kapetan Stijepo Bjelovučić uvodi nove tehnologije u uzgoju, što se odražava u povećanoj proizvodnji i prepoznatljivosti stonske kamenice na europskom tržištu. Od Drugog svjetskog rata pa do danas, usprkos uvođenju novih uzgojnih tehnologija, proizvodnja se nije znatno povećavala, a tržište se smanjilo na lokalnu razinu. Danas postoji 50-ak uzgajivača na legalnim koncesijama i isto toliko nelegalnih uzgojnih površina.
