摘要：Općenito je poznato da su nasadi kamenica posvuda u svijetu izloženi većim oscilacijama ili su u opadanju. U SAD-u, Chesapeake Bay, u razdoblju od 1985. do 1990. zabilježeno je znatno opadanje u proizvodnji sa 700 - 800.000 kg godišnje na 4.000 - 5.000 kg godišnje. U Australiji proizvodnja je u padu od Drugog svjetskog rata, i iznosi 45%. Slično je i na Mediteranu: prema godišnjaku FAO (1997.) europski stokovi kamenica pokazivali su rast u razdoblju 1950.-1990., nakon toga opadanje je linearnog oblika pa od 1995. do 2000. iznosi 45-50%. Što se tiče proizvodnje ostalih pripadnika skupine školjkaša, smatra se da su stokovi u opadanju te prate “konkavno silazeću” putanju (FAO, 1997.). Glavni proizvođači europske plosnate kamenice na istočnom Mediteranu su: Italija (46,1%), Grčka (4,4%), Turska (2,2%) i Hrvatska (1,5%). Glavne zemlje proizvođači skupine mekušaca su: Italija (69,0%), Grčka (16,0%), Turska (2,2%) i Hrvatska (3,7%). Površina Jadranskog mora, sa značajnim dotokom slatke vode i visokim stupnjem eutrofikacije, bitno je područje za proizvodnju mekušaca. Ključno je pitanje pritom koliko je ova industrija osjetljiva i stabilna.
