摘要：Planiranje i provođenje informacijskih operacija nastalih kao posljedica informacijskih strategija, s ciljem oblikovanja javnog znanja kod ciljane publike nisu novost niti posebno obilježje informacijskog doba. Naime, informacija se kao borbeno sredstvo koristi od samih početaka ljudskih sukoba, odnosno u procesima nametanja vlastite volje protivničkoj strani. Međutim, u prvim fazama, informacija je bila tek pomoćno sredstvo u sukobima kojima su dominirala tzv kinetačika uboijta sredstva, odnosno oružane snage s pripadajućim naoružanje. U informacijskom dobu, informacija postaje primarno sredstvo u procesima nametanja vlastite volje ciljanim publikama, dok se oružane snage koriste izuzetnor ijetko. Stoga se, zbog potrebe učinkovitog provođenja ciljeva iz informacijskih strategija, nametnula potreba kontrole i upravljanja ne samo informacijskim sadržajima nego i informacijskim kanalima koji se koriste kako bi se ciljana publika izložila djelovanju plasiranih (protu)obavijesti.
