出版社：Institute of Philosophy and Theology of Society of Jesus
摘要：U ovom članku autor detaljnije prikazuje nedavno objavljenu enciklike pape Ivana Pavla II. Fides et ratio. Idući od poglavlja do poglavlja izlaže najprije sadržaj enciklike upozoravajući na neke točke za koje smatra da ih valja bolje uočiti. Papa je Ivan Pavao II. tijekom svoga dvadesetogodišnjeg pontifikata napisao poveći broj enciklika u kojima je neumorno izlagao katolički i crkveni nauk o različitim područjima ljudskog života. Bila su to načela koja su se ponajviše ticala konkretnih pitanja glede čovjekova individualnog i društvenog života, dakako, uvijek s jakom teološkom potkom. Ova je enciklika nešto drukčijeg sadržaja. Mogli bismo je, drži autor, gotovo smatrati traktatom o jednoj zahtjevnoj ali gorućoj temi kao što je odnos ljudskog uma s jedne i čovjekova vjerovanja s druge strane, koji ni tijekom povijesti ljudskog mišljenja ni u današnje vrijeme nije bio bez napetosti. To je razlogom što ona budi posebno zanimanje. Ne spominjući poznatu Kantovu izreku: »morao sam dokinuti razum kako bih učinio mjesta vjeri«, enciklika želi pokazati da um i vjera ne moraju ići za uzajamnim dokidanjem. Naprotiv, oni se mogu, štoviše i moraju međusobno nadopunjavati i obogaćivati. Autor članka na kraju donosi nekoliko svojih primjedbi upozoravajući na ono što u enciklici nije izravno spomenuto.
