出版社：Institute of Philosophy and Theology of Society of Jesus
摘要：U članku se nastoji osvijetliti Jaspersov odnos prema tradicionalnoj metafizici, ali i »metafizika« koju gradi polazeći od vlastitoga shvaćanja čovjekove egzistencije. Čovjek koji se predaje »obuhvatnomu« (odnosno onostranomu, transcendentnom biću) nikada ne »raspolaže« potpuno svojom egzistencijom — tek mu to »obuhvatno« omogućuje da sebi samomu samoga sebe uvijek iznova postavi kao zadaću, obvezu i odgovornost. Jaspers oštro razlikuje »filozofsku« i »konfesionalnu« vjeru: dok religijsko–konfesionalna vjera podrazumijeva potpunu odluku i određenost egzistencije za religioznu vrstu bitka, »filozofska vjera« vlastitim životom svjedoči za onu vrstu istine koja ne podliježe nikakvim prethodnim danostima (kanonima), već koja bi tek trebala omogućiti »komunikaciju «, odnosno dopuštenost drugih ljudi prije mene samoga. Tek pod pretpostavkom komunikacije s drugima moja vlastita egzistencija postaje smislenom.
