摘要：Odgoj je smislena i vrijednosna funkcija društva – važna u životu čovjeka. Teorija smisla je pogodna za objašnjavanje fenomena odgoja. Autor slijedi defi niciju smisla prema Šešiću (1977): smisao je promjenjiva, razvojna ili procesualna pojava. Dakle, smisao je prije svega relacija ili odnos. Dva su bitna čimbenika smisla: nositelj smisla i sam smisao. Nositelji (be)smisla mogu biti sve pojave u društvu i čovjekovu životu. Izdvojene su ove kategorije smisla: smisao organiziranosti, osmišljenosti, usmjerenosti, svrhovitosti, funkcionalnosti i smisao vrijednosti. Autor razmatra odnos između teorija čovjekova života i smisla. Odgoj ima važnu ulogu u čovjekovu životu. Nositelji smisla odgoja mogu biti: odgojni ideal, ciljevi i zadaci odgoja; faktori odgoja; subjekti odgoja; organizacijski modeli odgoja; oblici i sredstva odgoja i evaluacijski instrumenti za prosuđivanje smisla i učinkovitosti odgoja. Na primjeru sedam povijesno-epohalnih i svakodnevnih dvojbi konstruiran je teorijski model za raspravu o smislu odgoja. Autor je razradio i neke aspekte metodologije istraživanja smisla života i odgoja, posebno hermeneutičkofenomenologijsku paradigmu i narativnu analizu.
