摘要：U ovom radu prikazana je mogućnost primjene konceptnih mapa kao dijagnostičkog sredstva u procjeni učeničkog znanja. Autori uvode nove termine: „idealna struktura znanja”, „poželjna struktura znanja” i „realna struktura znanja” kao pokazatelje nivoa usvojenosti znanja. Uloga konceptnih mapa kao dijagnostičkog sredstva testirana je u oblasti gimnazijske nastave biokemije. U pedagoškom eksperimentu sudjelovali su gimnazijalci iz Novog Sada (Srbija). Ispitivano je njihovo poznavanje nastavnih sadržaja iz dvije nastavne teme (nukleinske kiseline i biosinteza proteina). Kreirane su konceptne mape realne strukture znanja za svakog učenika nakon fi nalnog testa i testa retencije znanja. Usporedbom mapa poželjne i realnih struktura znanja ustanovljene su moguće primjene konceptnih mapa: u određivanju nivoa usvojenosti znanja; u ocjeni uloženog truda i sposobnosti učenika da usvoji biokemijske sadržaje; kao indikatora nivoa retencije znanja; kao mjere efi kasnosti primijenjene nastavne metode. Radom s konceptnim mapama nastavnici mogu ocijeniti svoje rezultate i steći uvid u vlastiti rad.
关键词：biokemija; konceptne mape; struktura znanja; sposobnost za učenje; retencija znanja
