出版社：The Institute of Economics and Ministry of Finance of the Republic of Croatia
摘要：Ovaj rad je usmjeren da analizom kretanja na tržištu rada i u sustavu visokog obrazovanja ukaže na određene organizacijske probleme koji postoje u hrvatskom sustavu visokog obrazovanja, te predloži određena poboljšanja. Konkurentnost nacionalnog gospodarstva značajnim dijelom ovisi o ljudima i društvenom kapitalu. Kvaliteta ljudskog kapitala je najvećim dijelom određena kvalitetom obrazovnog sustava, ulaganjima u obrazovanje i participacijom u obrazovanju. U ekonomiji temeljenoj na znanju, kvaliteta visokog obrazovanja pri tome ima ključnu ulogu. Kao i u većini drugih zemalja, i u Hrvatskoj osobe s visokim obrazovanjem u prosjeku rade bolje plaćene poslove, imaju višu stopu aktivnosti, dulje karijere, nižu stopu nezaposlenosti te su zapošljivije od ostatka populacije. Iako je između 1990. i 2005. godine ukupan broj studenata porastao za 82 posto, ovaj je rast izrazito koncentriran u društvenim znanostima, visokim učilištima te među studentima koji sami (su)financiraju svoj studiji. S druge strane, broj studenata čiji je studij u cijelosti javno financiran se smanjio. Infrastruktura nije adekvatno pratila ovaj rast, a udjel privatnih školarina u ukupnim izdacima za visoko obrazovanje početkom tisućljeća prešao je jednu petinu. Na primjerima struka s visokom i niskom zapošljivošću, ustanovili smo da je kretanje upisnih kvota tek u manjoj mjeri pratilo trendove zapošljivosti i potražnje na tržištu rada, te da su upisne kvote u najvećem dijelu ovisile o slijeđenju strategije maksimizacije prihoda i iskorištenosti vlastitih kapaciteta koje su uglavnom provodile uprave fakulteta (posebice društvenih usmjerenja)kreirajući tako određene disproporcije na tržištu visokoobrazovane radne snage u Hrvatskoj.
