期刊名称：Polemos - Journal of Interdisciplinary Research on War and Peace
印刷版ISSN：1331-5595
出版年度：1999
卷号：II
期号：03-04
页码：94-111
出版社：Croatian Sociological Association and Jesenski & Turk Publishing House
摘要：Između teorijsko-analitičkog pristupa u obuci za profesionalno djelovanje i stvarnog efikasnog profesionalnog djelovanja postoji edukacijski prostor koji u suvremenoj edukaciji pripada modelima i simulacijama. Modeli i simulacije se danas koriste u industriji, znanosti i edukaciji, kao istraživačke ili kao tehnike podučavanja koje reproduciraju aktualna zbivanja i procese pod uvjetima testiranja. Tehnologija za prognoziranje složenih dinamičkih fenomena temelji se na tri tipa unutrašnjeg temeljnog reda u raznim modelima ljudskih i inih složenih interakcija a to su: Unutrašnje varijacije (Invariants), krivulje rasta (Growth Curves), Ciklički valovi (Cyclic Waves). Svaka od ovih različitih formi može prevladavati u pretkazivanju u izvjesnom modelu ili u izvjesnom vremenu. Korištenje simulacijskih tehnika u eksperimentalne svrhe dozvoljava istraživačima da obave egzotične eksperimente ili demonstracije bez korištenja rijetkih materijala ili skupe opreme, a korištenje simulacijskih modela kao edukacijskih tehnika dozvoljavaju studentima da barataju na realističan način sa stvarima od vitalne važnosti ali bez loših posljedica do kojih bi mogle dovesti njihove pogrešne odluke. Predviđalačke simulacije, uvjerile su Vojni vrh SAD da se uspjeh u ratnim kampanjama može postići s minimum gubitaka ukoliko se primijeni zračna kampanja velikih razmjera. Stoga ne čudi da su danas u desecima U. S. Army baza širom svijeta tenkisti i piloti natječu u simuliranim bitkama zemlja-zrak, spojeni zajedno vojnim sustavom koji se naziva SIMNET. Simulacije tako postaju najvažnije strateško sredstvo za osvajanje budućnosti kakvu želimo. Problem s modelima jest da njihova konstrukcija nije nikada zaključena, to jest da je njihovo stvaranje jedan beskrajan proces. Modeli se moraju neprestano remodelirati i puniti novim i svježim podacima. Istraživanja edukativnih učinaka simulacija pokazala su da su simulacije efikasnije u prenošenju znanja toliko više koliko su realistična replikacija stvarnih zadataka u stvarnom radnom okruženju. Te tako, ako želimo unaprijediti naše edukacijske procese ono što trebamo uvesti nisu simulacijski modeli već metodologija njihove izradbe.
