摘要：U svim sustavima koji teže slobodnoj trgovini, potrebno je uskladiti taj interes sa zaštitom drugih vrijednosti, a države članice pristaju na određena ograničenja vlastite regulatorne autonomije kako bi se unutar cijeloga sustava postigla optimalna ravnoteža relevantnih interesa. U relativno heterogenim sustavima, kao što je Svjetska trgovinska organizacija (WTO), članice pridržavaju veći dio regulatorne autonomije kako bi zaštitile svoje vrijednosti, iako pritom trpi liberalizacija trgovine. Naprotiv, u relativno homogenim sustavima, kao što je Europska Unija (EU), članicama je oportuno pristati na veća ograničenja vlastite regulatorne autonomije jer na taj način omogućuju povećanu trgovinu, uz relativno malu štetu po zaštitu ostalih vrijednosti. Za Hrvatsku je korisno što se liberalizacija trgovine i ograničavanje regulatorne autonomije zbivaju postupno, kroz četiri temeljna stadija – članstvo u WTO-u, sklapanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, pregovore o članstvu te punopravno članstvo u Europskoj Uniji.
关键词：regulatorna autonomija; sloboda kretanja roba; slobodna trgovina; Europska Unija (EU); Svjetska trgovinska organizacija (WTO); Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP)
