摘要：U radu se razmatra pitanje predstavlja li multikulturalizam, u uvjetima posttradicionalne društvene pluralizacije, prikladan teorijski i praktični model za integraciju u višeetničkim i višekulturnim društvima. U tu se svrhu najprije analiziraju društveni procesi odgovorni za ubrzavanje suvremenih društvenih i kulturnih promjena, pri čemu se polazi od najvažnijih uvida teorije refleksivne modernizacije. Nakon toga pristupa se prikazu modela multikulturalizma, te se objašnjava zbog čega zahtjevi za grupno-specifičnom zaštitom manjinskih kultura čine njegovu žarišnu točku. Kod ovoga se osobito razmatraju ideje C. Taylora i W. Kymlicke, kojima se suprotstavlja kritičko stajalište J. Habermasa. Postavlja se teza da u posttradicionalnim društvenim uvjetima suprotstavljanje kolektivnih i individualnih prava ne pogađa bit problema, i to zbog toga što se u uvjetima stalnih promjena i rastuće socijalne refleksivnosti mogu održati samo kulture sposobne za refleksivnu samotransformaciju. Svaki projekt zaštite kultura usporediv sa zaštitom “ugroženih vrsta”, što podrazumijeva kolektivna prava i obveze, oduzima kulturi njezinu vitalnost, dok pojedince sputava u kritičkom promišljanju njihova identiteta. U suprotnom, kao u slučaju radikalnog multikulturalizma, ali i rigidnog asimilacionizma – u obama se slučajevima kulture shvaćaju kao prirodne vrste izvan društvenog konteksta – posttradicionalna/refleksivna rekonstrukcija identiteta može poprimiti fundamentalistički karakter. Autor tvrdi da priznavanje kulturalnih manjina ostaje jedno od središnjih pitanja suvremenih liberalnih demokracija, no da se suvremeno priznavanje različitosti mora zasnivati na demokratskoj javnoj raspravi, u sklopu koje pojedinci mogu razjasniti svoj odnos prema različitim kulturnim tradicijama.
关键词：Charles Taylor; Jürgen Habermas; liberalna demokracija; moderni pluralizam; refleksivna modernizacija; posttradicionalno društvo; fundamentalizam; multikulturalizam; Will Kymlicka; identitet
