摘要：Nastavljajući se na Foucaultove analize, Hardt i Negri su prepoznali Imperij kao politički subjekt što upravlja globalnima razmjenama, ne samo u obliku materijalnog ustrojstva novoga planetarnog poretka, nego i u obliku kreiranja novoga društvenog života. Njegova su meta svi oblici ljudskih interakcija, što od Imperija čini paradigmatski oblik bio-moći. Pomak paradigme što se odvija u svjetskome ekonomskom i političkom poretku najavljuje pad modernih teorija moći, tj. ono što je modernitet smatrao nečim transcendentnim, s obzirom na proizvodne i socijalne odnose, sada se oblikuje unutar ovih procesa i imanentno im je. Binarna struktura moći ne može više egzistirati u realitetu mnogostrukih i međusobno povezanih mreža što podupiru političku sintezu socijalnog prostora u području virtualne komunikacije. Projekt Imperija, globalni projekt mrežne moći u cijelosti je virtualan, bez granica i fleksibilan, a njegovi su identiteti hibridni i fluidni. Autorica pokazuje da globalni projekt, time što dovodi krizu kapitalizma do kulminacije, u krajnjoj konzekvenciji reducira “Jastvo” na “Glas”, što ima za rezultat poziv na djelovanje. Okruženje u kojem “Jastvo” sebe ozbiljuje u informacijskome društvu jesu globalne mreže djelovanja i kompjutorski posredovana komunikacija, koja stvara širok raspon virtualnih zajednica, namećući pritom novi tip logike – mrežnu logiku. U novome mrežnome krajoliku, informacijske tehnologije, uključujući i Internet, pružaju tehničku potporu većoj pravednosti i jednakosti na virtualnim cestama afirmirajući glas individuuma.
关键词：Imperij; mrežna moć; virtualna zajednica; informacijske tehnologije; globalni projekt
