摘要：Novoosamostaljene tranzicijske zemlje Srednje, Istočne i Jugoistočne Europe, nastale raspadom realsocijalističkog društvenog sustava, povijesno su i zemljopisno vezane uz zapadno europsko gospodarsko tržište i zainteresirane za što tješnju gospodarsku i političku suradnju sa zemljama članicama gospodarske integracije Europske unije. Vodeći ljudi Europske unije, znajući za teško gospodarsko stanje u tranzicijskim zemljama predložili su stvaranje gospodarske integracije pod savjetodavnim vodstvom gospodarskih organa Europske unije i uz njihovu aktivnu pomoć. Zamisao o povezivanju putem integracije CEFTA-e, uz ostale pozitivne namjere, imala je težnju stvoriti jednu relativno homogenu gospodarsku cjelinu, te stvoriti preduvjete potrebne za buduću uspješnu gospodarsku suradnju s Europskom unijom. Tijekom dosadašnje međusobne suradnje, uz pozitivne naznake za budući razvoj gospodarske suradnje tranzicijskih zemalja i Europske unije pojavljivali su se i nedostatci koje bi smišljenim radom trebalo. Pojavni nedostatci mogu se podijeliti na one institucijske i materijalne naravi, a uvjetovani su stupnjem razvijenosti tranzicijskih zemalja, zakonskim normama i nekim drugim negospodarskim čimbenicima, koji se mogu svrstati u red političkih, socioloških i kulturnih čimbenika.
