摘要：U ovom radu autor iznosi kritički pregled svojih istraživanja provedenih i objavljenih u razdoblju 1980.–1990. i ‘s naknadnom pameću’ pokazuje njihovu relevantnost za razumijevanje proteklih radikalnih i dramatičnih promjena. Nameće se zaključak da su ona ukazivala na postojanje svih nužnih psiholoških uvjeta za zbivanja koja su im slijedila. Dugotrajno razdoblje krize – u početku ekonomske, a kasnije političke – stvorilo je socijalni nemir koji je ubrzo poprimio oblik sveopćeg uzbuđenja. Snažna prisutnost autoritarne strukture ličnosti na ovim prostorima, prisutna ksenofobija koja uz odgovarajuću ideologijsku manipulaciju lako dovodi do otvorenih međunacionalnih sukoba, nepostojanje odgovarajuće političke kulture, kao i demokratskih mehanizama prevladavanja konflikata, u situaciji istrošenosti jednoga ideologijskog projekta u multinacionalnoj zajednici bremenitoj povijesnim sukobima – neminovno su vodili u otvorene sukobe.
