摘要：Autor analizira pokušaj H. Arendt oko rehabilitacije političkog mišljenja. Prikazuje utjecaj antičke praktičke filozofije na Arendtovu kao i njezino distanciranje od Martina Heideggera kao nepolitičkog mislioca. Svoju interpretaciju autor zaključuje uvidom o zakazivanju zapadnjačke metafizike političkoga pred fakticitetom specifičnog političkog života.
