摘要：Sarajevski skup, na kome je donesena Sarajevska deklaracija i Pakt o stabilnosti, stanoviti je finale gotovo desetogodišnjeg sukoba na balkanskim područjima. U tom dinamičnom procesu pripremanja Europe za prihvat zemalja jugoistočne Europe značajne su preteče bruxelleska studija Centra za političke analize, zatim njemačka nova politika, kao i podrška SAD. Analiza ciljeva i mehanizama Pakta pokazuje da se radi o važnom političkom instrumentu, koji je naišao na različito prihvaćanje kod pojedinih zemalja. Ako se svim akterima: državama, nevladinim organizacijama, udrugama i pojedincima, stvori dugoročne uvjete povezivanja, stvaranje zajedničkih pogleda i projekata, može započeti proces izgradnje boljih odnosa. Europeizacija Jugoistoka Europe bit će dug i složen posao, a Pakt o stabilnosti može postati važan oblik izgradnje novih odnosa na ovom prostoru.
