摘要：Autor analizira genezu i scenarije izlaska iz kosovske krize, kao i moguće političke posljedice vojne intervencije snaga NATO-a. Tekst polazi od teze da je kosovska kriza samo nastavak raspada bivše Jugoslavije, da je Kosovo bilo stoljećima zaseban entitet pretežno dominantno naseljen Albancima, da je politika srpskog nacionalizma kontinuirano diskriminirala Albance i da je prije zračnih udara na Jugoslaviju bila provođena kampanja etničkog čišćenja Kosova. Iako priznaje upitnost utemeljenosti vojne akcije NATO-a u Povelji OUN, nalazi da se ona ipak može pozivati na međunarodno pravo. Pokazuje da je vojna operacija NATO-a imala široku podršku građana zemalja NATO-a, ali i da je podijelila europsku ljevicu. Nova ljevica je predvodila akciju, a stara dogmatska i sektaška ljevica se svrstala u red najžešćih njenih protivnika. Autor konstatira da je Milošević prinudio svojom politikom u cjelini, a posebno na Kosovu, Zapad na akciju od koje se nije moglo odustati. Caratan zaključuje da će posljedice poraza Beograda biti: 1. bitno slabljenje Miloševićevog režima (početak njegova kraja), 2. konačno onemogućavanje sposobnosti Miloševićeve politike za proizvodnju novih konflikata, 3. protektorat i autonomija Kosova s faktičnom neovisnošću u odnosu na Srbiju, 4. osamostaljenje Crne Gore, 5. jačanje Daytonske politike u Bosni i Hercegovini (eliminiranje centrifugalnih tendencija), 6. organizirano uključivanje Zapada u tranzicijske procese u regiji (Pakt o stabilnosti jugoistočne Europe), 7. jačanje demokratskih i slabljenje nedemokratskih tendencija u regiji.
