摘要：Ustav demokratske države mora jamčiti temeljna osobna, politička, gospodarska, socijalna, kulturna i ekološka prava i slobode čovjeka i građanina, kao i oblikovati djelotvorni sustav pravne i sudbene zaštite svih zajamčenih ljudskih prava. Republika Hrvatska je Ustavom od 22. prosinca 1990. nedvojbeno demokratska ustavna država. Hrvatski ustav je primjer prihvaćanja koncepcije ustavnog izbora pri uspostavi ustavnog poretka. Nakon sedam godina primjene, kad je riječ o temeljnim slobodama i pravima čovjeka i građanina, kao i njihovoj pravnoj zaštiti na ustvnopravnoj razini, vidljivo je da ne postoji nešto sadržajno prijeporno. No, prijeporne su ustavne odredbe koje se odnose na ustrojstvo državne vlasti i lokalne samouprave i uprave. Glede tih ustavnih odredbi postoji mnogo neshvaćanja i opasnih ustavnopravnih i ustavnopolitičkih iluzija, posebice o hrvatskom polupredsjedničkom sustavu i parlamentarizmu. Ova raščlamba pokazuje da je polupredsjednički sustav kao osebujna varijanta parlamentarne vlade vrlo adaptibilan na sve moguće promjene u stranač kom i širem političkom okruženju.
