摘要：Husserlov pojam i određenje životnog svijeta predstavljaju svojevrsni vrhunac njegove kasne filozofije. Na temelju određenja životnog svijeta kao onoga nama neposrednog i bliskog svijeta, spoznate i priznate intersubjektivnosti, daje Husserl u liku nove univerzalne znanosti — transcendentalne fenomenologije — kritiku moderne, tj. vladavinu paradigme objektivističkih znanosti. U Husserlovoj kasnoj filozofiji, u transcendentalnoj fenomenologiji zahvaćaju se isto tako i bitni politički i socijalni problemi suvremenosti; Husserl zahtijeva zasnivanje nove racionalnosti u prosuđivanju socijalnih i političkih pitanja. Posebice je prikazana vehementna kritika antiliberalizma, kao i njegovo novovrsno utemeljenje odnosa ja — mi, tj. pojedinca i zajednice, države.
