摘要：U članku se rekonstruiraju i interpretiraju Bakarićeva stajališta o uzrocima reproduciranja ekstenzivnog gospodarskog razvoja u Jugoslaviji, u historijskom kontekstu. Naglasak je na Bakarićevoj političko-ekonomijskoj kritici ideologije i prakse jugoslavenskog socijalizma. Ishodište su Bakarićevih istraživanja o uzrocima neravnoteže gospodarske strukture i njenim posljedicama etatistički odnosi proizvodnje, koji su bili osnovni okvir i nepremostiva zapreka mogućnosti njihova liberaliziranja. Uzroke neravnoteže pronalazio je u birokratskim odnosima i u osnovnim motivima upravljačkog sloja da se neprekidnim investiranjem u nove objekte osiguraju masovno zapošljavanje, rast društvenog standarda, dodatni prinosi u proračun i očuvanje monopola partijske vlasti. Iz začaranog kruga ekstenzivnog razvoja nije se uspjelo izići u dugom procesu postupnog, sporog i neravnomjernog razvoja samoupravljanja u nejednako razvijenoj višenacionalnoj zajednici. Iza čestih normativnih i organizacijskih promjena skrivale su se neprekidne političke rasprave i sukobi oko raspodjele poračunskog novca i fiskalne solidarnosti među republikama i regijama. Bakarić je bio kritičan prema upravljačkom sloju, koji je bio fokusiran na raspodjelu, a ne na stvaranje pretpostavki temeljitih promjena gospodarskog i društvenog sistema, što je imalo za posljedicu opću krizu i slom jugoslavenskog modela socijalizma.
关键词：Vladimir Bakarić; državni socijalizam; jugoslavenski socijalizam; administrativno-centralistički način upravljanja gospodarstvom; gospodarska struktura; ekstenzivno investiranje; ekstenzivni razvoj; privredna reforma; socijalističko samoupravljanje
