摘要：Rad prikazuje relativno zanemarena poglavlja zapadnoeuropske povijesti liturgijske glazbe koja se kriju pod stručnim nazivima «cantus fractus» i «jednostavno višeglasje» (tal. “polifonia semplice») na primjerima napjeva iz kantuala fra Petra Kneževića (1767.). Autorica donosi sintezni pregled istraživanja dvaju fenomena u kontekstu suvremene muzikologijske znanosti, dokazuje njihovu prisutnost na dalmatinskoj obali u sklopu sačuvanih rukopisnih glazbenih izvora samostanâ franjevačke Provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, a sve u komparaciji sa srodnim hrvatskim i dostupnim talijanskim izvorima. U središtu je njezina istraživanja konkretna repertoarna sondaža dijela napjevâ misnog ordinarija zabilježenih u «Kantualu B» fra Petra Kneževića. (Sinj, Franjevački samostan) u dvoglasnoj misi «Altra Messa à due in F fa ut». Rad prvi put donosi konkretnu repertoarnu konkordancu i paralelu repertoara iz Kneževićeva kantuala B s repertoarom talijanskih franjevaca. Istodobno, na temelju zakonitosti gradnje stavka i načela kontrapunkta pokazuje moguće kontekste kojima je repertoar iz Kneževićevih rukopisnih glazbenih zbirki stilski mogao biti sastavni dio.
关键词：cantus fractus; jednostavno liturgijsko višeglasje; sinjski Kantuali fra Petra Kneževića; Misa in F fa ut
