摘要：Cilj ovog istraživanja je ispitati kako se pomoću dobi i spola, nekih osobina ličnosti, mjera emocionalne kompetencije, ciljne motivacije, školskog uspjeha i kognitivne procjene stresa može predvidjeti upotreba emocijama i problemu usmjerenih strategija suočavanja adolescenata u situaciji školskog neuspjeha. Postavljene su hipoteze da se emocijama usmjereno suočavanje može bolje prognozirati na temelju varijabla ličnosti i emocionalne kompetentnosti, a problemu usmjereno suočavanje na temelju dobi, školskog uspjeha i motivacije ispitanika. U ispitivanju je sudjelovalo 534 učenika gimnazija (294 djevojaka i 240 mladića) od 14 do 19 godina. Šest grupa prediktora (godine i spol, osobine ličnosti, emocionalna kompetentnost, ciljna orijentacija, školski uspjeh i kognitivna procjena) objasnilo je ukupno 44% varijance emocijama usmjerenog suočavanja, a osobine ličnosti su najbolja grupa prediktora. Istih šest grupa prediktora objasnilo je ukupno 41% varijance problemu usmjerenog suočavanja, a najveći udio imaju varijable spol i dob. Potvrđene su postavljene hipoteze. Osobine ličnosti i emocionalna kompetentnost zajedno objašnjavaju 35% varijance emocijama usmjerenog suočavanja (kod problemu usmjerenog suočavanja 9%). Dob, ciljna orijentacija i školski uspjeh objašnjavaju 21% varijance problemu usmjerenog suočavanja (kod emocijama usmjerenog suočavanja 8%).
关键词：suočavanje sa stresom; emocionalna kompetentnost; orijentacija na učenje; optimizam; neuroticizam
