摘要：Stres je uobičajen u životima ljudi, pa tako i u životima adolescenata. Istraživanja pokazuju da učestalije doživljavanje stresa doprinosi percepciji izraženijih tjelesnih simptoma kod mladih te da su, za razliku od velikih stresnih životnih događaja, svakodnevne stresne situacije bolji prediktori psihološkoga i Cilj je ovoga istraživanja ispitati odnos između izražavanja emocija, suočavanja sa stresnim situacijama vezanim uz školu, percepcije tjelesnih simptoma i raspoloženja na uzorku adolescenata. Istraživanje je provedeno na uzorku od 545 učenika osnovnih i srednjih škola, a sastojalo se od dva dijela. U prvom su dijelu sudionici ispunjavali Ljestvicu izražavanja emocija, a u drugom su se trebali dosjetiti najstresnije situacije vezane uz školu te procijeniti kako su se suočili s tom situacijom, kako su se nakon nje osjećali i jesu li na sebi percipirali tjelesne simptome u razdoblju od sedam dana nakon doživljenoga stresa. Dobiveni rezultati pokazuju da izbjegavanje unutar kraćih vremenskih perioda dovodi do bolje prilagodbe, tj. pozitivnijega raspoloženja, ali da dugoročno dovodi do negativnijih efekata na zdravlje. Emocijama se usmjereno suočavanje pokazalo kao neadaptivan način suočavanja sa stresnim situacijama vezanim uz školu jer ono doprinosi negativnijem raspoloženju i percepciji većega intenziteta tjelesnih simptoma. Izražavanje je emocija pozitivan prediktor tjelesnoga zdravlja, ali je i važan moderator veza između suočavanja i raspoloženja.
