摘要：Cilj istraživanja bio je ispitati povezanost dimenzija socijalno poželjnog odgovaranja s osobinama ličnosti i inteligencijom u realnoj selekcijskoj situaciji. Polazeći od Paulhusova modela (1984) socijalno poželjnog odgovaranja ispitali smo povezanost upravljanja dojmovima i samozavaravanja s općom inteligencijom i tri dimenzije ličnosti – ekstraverzijom, neuroticizmom i psihoticizmom. Istraživanje je provedeno na kandidatima koji su se natjecali za prijem u obrazovni program Ministarstva obrane Republike Hrvatske. U skladu s polaznom hipotezom, dvije su komponente socijalne poželjnosti imale različite obrasce povezanosti s dimenzijama ličnosti i općom inteligencijom. Samozavaravanje je bilo u pozitivnoj korelaciji s neuroticizmom i ekstraverzijom, a upravljanje dojmovima u negativnoj korelaciji s psihoticizmom i općom inteligencijom. Razlike u dobivenom sklopu korelacija podržavaju tezu da samozavaravanje i upravljanje dojmovima predstavljaju dva različita oblika socijalno poželjnog odgovaranja. Međutim, suprotno osnovnoj pretpostavci modela, komponente se razlikuju po sadržaju samoprezentacije, a ne po stupnju svjesnosti.
