摘要：Provedeno je istraživanje imalo cilj utvrditi odnose pozitivnih i negativnih vjerovanja o ljudskoj prirodi (tj. povjerenja u ljude i ciničnih vjerovanja o ljudima) s usamljenošću, preferiranom samoćom i zadovoljstvom socijalnim odnosima u odrasloj dobi. Usamljenost se opisuje kao neugodno i emocionalno uznemirujuće iskustvo koje se javlja kao odgovor na diskrepanciju između željene i ostvarene razine socijalnih kontakata, dok se preferirana samoća definira kao želja osobe da bude sama pri čemu ne doživljava neugodne nego ugodne emocije. U istraživanju je sudjelovalo 300 osoba u dobi od 25 do 75 godina (M = 50.5) iz različitih dijelova Hrvatske. Relevantni konstrukti mjereni su: Skalom cinizma i povjerenja, adaptiranom kratkom verzijom UCLA–skale usamljenosti, adaptiranom Skalom preferirane samoće i jednom česticom koja zahvaća procjenu zadovoljstva socijalnim odnosima. Suprotno rezultatima nekih ranijih istraživanja na hrvatskim uzorcima koji su pokazali da cinizam i vjerovanje u ljudsku dobrotu ne koreliraju značajno, rezultati su ovoga istraživanja pokazali da su ova dva bazična vjerovanja o ljudskoj prirodi značajno, iako skromno, negativno povezana. Pokazalo se da povjerenje u ljude ne korelira značajno niti s usamljenošću, niti s preferiranom samoćom, dok je pozitivno koreliralo sa zadovoljstvom socijalnim odnosima. S druge strane, cinična vjerovanja o ljudima značajno su pozitivno korelirala s usamljenošću, a negativno sa zadovoljstvom socijalnim odnosima, dok s preferiranom samoćom nisu bila značajno povezana. U radu se također razmatraju odnosi između usamljenosti, preferirane samoće i zadovoljstva odnosima, te spolne i dobne razlike u ispitivanim konstruktima.
关键词：povjerenje; cinizam; usamljenost; samoća; odrasla dob
