摘要：Cilj je ovog istraživanja bio ispitati postoji li razlika između dviju vrsta orijentacije na izvedbu, tj. orijentacije na izvedbu i orijentacije na izbjegavanje izvedbe, te utvrditi jesu li i na koji način orijentacija na izvedbu i orijentacija na učenje povezani sa samoefikasnošću kao pozitivnim obrazovnim ishodom, samohendikepiranjem kao negativnim obrazovnim ishodom, te školskim uspjehom. U istraživanju je sudjelovalo 400 učenika triju srednjih škola iz Zadra: gimnazije, Medicinske i Pomorske škole. Iz Skale uzoraka adaptivnog u_enja (PALS, Midgley i sur., 2000) korištena je revidirana verzija Skale učeničkih ciljnih orijentacija i dvije podljestvice iz Skale ponašanja, vjerovanja i stavova povezanih sa školom i to Akademska samoefikasnost i Akademsko samohendikepiranje. Faktorska analiza skale pokazala je da se ne mogu razlikovati dvije vrste orijentacije na izvedbu. Orijentacija na znanje i orijentacija na izvedbu u blagoj su korelaciji kod učenika u sve tri škole. Orijentacija na znanje povezana je sa samoefikasnošću u sve tri škole, a sa školskim uspjehom na uzorcima gimnazijalaca i učenika Medicinske škole. Orijentacija na izvedbu također je povezana sa samoefikasnošću na sva tri uzorka, ali je na uzorcima gimnazijalaca i Pomorske škole povezana i sa samohendikepiranjem. Kod gimnazijalaca sve su varijable bile značajno povezane sa školskim uspjehom, a kao značajani samostalni prediktori školskog uspjeha izdvojili su se orijentacija na znanje i samoefikasnost.
