Kognitivne procjene studenata o relativnoj važnosti nekoga ispita te sposobnostima i vještinama potrebnim za uspješno nošenje s ispitnom situacijom, koje proizlaze iz osobnih uvjerenja i osobina ličnosti, stvaraju priliku za nastanak emocija i njihovu regulaciju. Emocionalna se regulacija u ispitnim situacijama odvija usmjeravanjem na samo svladavanje ispitnoga zadatka ili usmjeravanjem na doživljene emocije. Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati zasebne doprinose osobina ličnosti, kognitivnih procjena te doživljenih emocija u objašnjenju dvaju načina emocionalne regulacije u ispitnim situacijama: usmjeravanjem na emocije i usmjeravanjem na zadatak. U istraživanju je sudjelovalo 295 studenata Sveučilišta u Zadru, prosječne dobi od 21 godinu. Provedbom je hijerarhijskih regresijskih analiza utvrđeno da studenti ženskoga spola, oni s većim razinama optimizma, s većim stupnjem percipirane kontrole nad odvijanjem ispitne situacije, većom efikasnošću nošenja s eventualnim problemima i većim razinama ispitne anksioznosti, više koriste strategije usmjeravanja na zadatak kako bi regulirali svoje emocije u ispitnim situacijama. Manji stupanj usklađenosti vlastitih ciljeva s načinom odvijanja ispitne situacije te manje razine percipirane efikasnosti prilikom nošenja s eventualnim problemima, uz veće razine ispitne anksioznosti, prediktivni su za korištenje maštanja kao strategije emocionalne regulacije u ispitnim situacijama. I na kraju, manji stupanj usklađenosti vlastitih ciljeva s odvijanjem ispitne situacije i vlastite efikasnosti nošenja s eventualnim problemima, ali uz percepciju veće kontrole nad ispitnom situacijom, te veće razine ispitne anksioznosti, bili su prediktivne za samookrivljavanje kao strategiju emocionalne regulacije.