摘要：Glazbena umjetnost predstavlja bogatu domenu pogodnu za istraživanje umijeća izvođenja. Sviranje glazbenog instrumenta jedna je od složenijih motoričkih vještina koja, da bi bila u potpunosti učinkovita, neizostavno uključuje aktivaciju kognitivnih procesa poput percepcije, pažnje i pamćenja. U domeni klasičnog pijanizma običaj je koncertni program izvoditi napamet što iziskuje namjerno ili cilju usmjereno memoriranje, odnosno kodiranje notnog teksta u dugoročno pamćenje. Dok vježbaju, glazbenici donose odluke o načinu strukturiranja vlastitog vježbanja i stoga snimke vježbanja ekspertnih glazbenika omogućuju indirektan pogled na kognitivne procese odgovorne za usvajanje glazbenih djela. Pijanistica, studentica treće godine Muzičke akademije Zagreb, područni odsjek Rijeka, snimila je svoje vježbanje Preludija i fuge u e-molu Johanna Sebastiana Bacha (Dobro temperirani klavir, 1. svezak, BWV 855). Prikupljeni su podaci transkribirani i analizirani s ciljem utvrđivanja dimenzija na kojima je ispitanica temeljila svoje vježbanje. Ciljevi su ovog istraživanja bili ispitati povezanost količine vježbanja s formalnom strukturom glazbenog djela te s definiranim tehnički zahtjevnim taktovima kroz tri faze vježbanja Preludija i fuge. Rezultati su provedenoga istraživanja pokazali kako je ispitanica vježbanje Preludija i fuge temeljila na formalnoj strukturi stavaka počevši od prve faze vježbanja, s tim da se povezanost započinjanja i strukturalno važnih taktova povećavala s napredovanjem vježbanja. Nadalje, rezultati su ovog istraživanja pokazali kako je ispitanica u prvim fazama vježbanja češće repetirala tehnički zahtjevne taktove, što se smanjivalo kroz faze. Poput eksperata u drugim domenama ispitanica, koja ulazi u kategoriju ekspertnih pijanista, posvetila se opsežnom uvježbavanju zadanih djela oslanjajući se pritom na formalnu strukturu neovisno o različitim glazbenim oblicima stavaka.
关键词：vježbanje; učenje napamet; formalna struktura glazbenog djela; tehnička zahtjevnost glazbenog djela
