摘要：Iako normativni događaj, prelazak iz osnovne u srednju školu može biti stresan. Intenzivnije manifestacije stresa (npr. psihosomatske i emocionalne teškoće) mogu ometati osnovnu zadaću učenika, odnosno, uspješno svladavanje školskoga gradiva. Osnovni cilj istraživanja bio je utvrditi učestalost i perzistenciju psihosomatskih i emocionalnih teškoća tijekom prvog razreda srednje škole, ovisno o vrsti programa i spolu sudionika. Istraživanje je bilo longitudinalno: u prvome je mjerenju sudjelovalo 308 učenika, u drugome 291 učenik, a longitudinalni podaci prikupljeni su od njih 266. Sudionici su ispitani: Upitnikom psihosomatskih simptoma (Vulić-Prtorić, 2005), upitnikom CORE-YP (Twigg i sur., 2009) te Ljestvicom područja zabrinutosti (Kozjak Mikić, 2011). Rezultati su obrađeni analizom varijance mješovitoga dizajna. Izraženije teškoće ima 15% do 17% sudionika. Psihosomatske teškoće blaže su i smanjuju se s vremenom, dok su emocionalne teškoće češće i perzistiraju tijekom čitavoga prvog razreda. Učestalost je teškoća povezana sa spolom i vrstom škole. Djevojke i učenici iz gimnazija imaju učestalije teškoće, a za učestalost emocionalnih teškoća značajna je i interakcija ovih varijabli (mladići iz gimnazija ne razlikuju se statistički značajno od djevojaka). Najveći su izvor zabrinutosti i stresa tijekom čitavoga prvog razreda akademski zahtjevi. Dobiveni se rezultati mogu objasniti u okviru Transakcijskoga modela stresa, kao i Tripartitnog modela emocija. U svrhu je prevencije potrebno raditi ranu trijažu učenika koji imaju psihosomatske i/ili emocionalne teškoće tijekom prilagodbe, te senzibilizirati nastavnike i roditelje za uočavanje i adekvatan pristup takvim učenicima, što su praktične implikacije istraživanja.
关键词：tranzicija; stres; adolescencija; psihosomatske i emocionalne teškoće
