Teorija uma odnosi se na sposobnost pripisivanja neopažljivih mentalnih stanja sebi i drugima te upotrebe tih stanja u objašnjavanju i predviđanju ponašanja. Ta je sposobnost iznimno važna u svakodnevnim socijalnim interakcijama, a poteškoće u teoriji uma zamijećene su u različitim kliničkim stanjima. U radu su prikazane ključne razvojne promjene u teoriji uma u dojenačkoj i predškolskoj dobi te su razmotreni različiti pristupi procjeni teorije uma u tim razvojnim razdobljima. Detaljnije su opisani Ljestvica rane socijalne komunikacije (Mundy i sur., 2003), zadatci za ispitivanje razumijevanja želja, emocija i netočnih vjerovanja, Ljestvica teorije uma (Wellman i Liu, 2004), pristup temeljen na proučavanju dječjega govora o mentalnim stanjima i onaj temeljen na procjenama skrbnika. Naposljetku su opisani nalazi koji upućuju na značaj teorije uma u djece urednoga razvoja, kao i na važnost procjene teorije uma u okviru rane dijagnostike određenih razvojnih poteškoća i poremećaja.