摘要：U Dalmaciji se od 15. do kraja 18. stoljeća grade crkve nadsvođene lomljenom bačvom pojačanom pojasnicama. U 15. i 16. stoljeću to su uglavnom redovničke crkve, a potom se isto konstrukcijsko rješenje svoda ponavlja u nizu župnih crkava, osobito na području Hvarske biskupije. Podrijetlo šiljastog bačvastog svoda s pojasnicama je u južnofrancusko-katalonskoj romanici. Kasni odjeci kasnosrednjovjekovnoga graditeljstva u Dalmaciji ostvareni su kao posljedica hodočasničkih putovanja u svetišta zapadnog Sredozemlja (Santiago de Compostela), a potaknuti su, prema autorovu mišljenju, istodobnim političkim zbivanjima, određenim sukobima s islamom. S jedne strane španjolski se teritorij oslobađa od Arapa, a s druge u Dalmaciji turska osvajanja krajem 15. i u 16. stoljeću sežu do zidina njezinih gradova. U takvim povijesnim okolnostima ponavljanje arhitektonske forme iz zemalja koje se pobjednički bore protiv zajedničkoga neprijatelja kršćanstva ima simboličko, gotovo zavjetno značenje. Iste, već ranije uočene utjecaje (E. Dyggve) autor prepoznaje i u nacrtnoj shemi Šibenske katedrale. Kada se isti konstrukcijski sistem ponavlja u kasnijim crkvama, mahom župnima 18. stoljeća, bili su već zaboravljeni njegovi daleki izvori u zemljama zapadnog Sredozemlja. On je postao dio lokalne tradicije.
