摘要：U prvom dijelu ovoga rada podsjeća se na dosadašnja kritička i književnopovijesna raspravljanja o romantičarskim i realističkim stilskim obilježjima Šenoina proznog opusa (Barac, Škreb, Frangeš). U drugom dijelu – osvrčući se na književnopovijesni i interpretacijski metodološki postupak – kojim se Skok služi u svojoj analizi Šenoine pripovijestke «Kanarinčeva ljubovca», autor ovoga rada zaključuje kako Skok argumentirano dokazuje da ova pripovijetka sadrži sve bitne elemente realističke stilske poetike, kao jedna od prvih proza kojima u hrvatskoj književnosti započinje razdoblje realističke stilske formacije.
