摘要：U posljednjih dvadesetak godina izvedbena praksa Händelove vokalno-instrumentalne glazbe doživjela je pravu renesansu. Scenske izvedbe skladateljevih opera, ali i nekih dramatskih oratorija, postale su učestalima ne samo na specijaliziranim baroknim festivalima, već i na pozornicama velikog broja europskih i američkih opernih kuća. Budući da scenske izvedbe Händelovih glazbeno- scenskih djela u realizaciji domaćih snaga još nisu zaživjele u Hrvatskoj, ovo istraživanje provest će se na primjerima pojedinih, na DVD-u dostupnih, diskografskih video-snimki. Tendencije kako u glazbenom, tako i u kazališnom aspektu izvedbene prakse skladateljevih opera i oratorija promatrat će se kroz dvije prizme: tzv. autentičnu interpretaciju rane glazbe i tzv. redateljsko kazalište, na odgovarajućoj muzikološkoj i teatrološkoj teorijskoj pozadini. Istraživanje će razmotriti moguće međudjelovanje između te dvije tek naizgled oprečne izvedbene tendencije. Pritom će se koncentrirati na jedno od glavnih pitanja koje ima bitne reperkusije na obje: tko, naime, treba tumačiti uloge pisane za kastrirane pjevače, pjevačice opsega mezzosoprana, odnosno alta ili kontratenori? U vaganju argumenata prilikom traženja odgovora na to pitanje razmatranjem konkretnih primjera važnu će ulogu imati i gender studies, smjer u humanističkim znanostima koji biološkoj kategoriji spola suprotstavlja kulturalnu kategoriju roda, s posebnim naglaskom na kompleksni rodni identitet kastrata u operi XVIII. st.
关键词：Georg Friedrich Händel; opera seria; dramatski oratorij; autentična interpretacija rane glazbe; redateljsko kazalište; diskografija; kastrat; kontratenor
