摘要：Autorica se bavi traženjem odgovora na pitanje može li neki zdravstveni sustav koji je usmjeren prema ostvarenju načela pravednosti u zdravlju, pristupu i korištenju zdravstvene zaštite, biti istodobno etičan i efikasan. Naime, u svijesti mnogih javnozdravstvenih teoretičara, političara i praktičara, posebice onih iz tranzicijskih zemalja, koje napuštaju ideologiju i praksu “komunističkog modela” zdravstva i pokušavaju razvijati hipotetski “europski model”, javlja se uvjerenje kako su načela zdravstvene pravednosti i etičnosti na jednoj strani i ekonomske efikasnosti (smanjenja troškova, ekonomičnosti, rentabilnosti i ograničavanja zdravstvene potrošnje) na drugoj strani, naprosto – nepomirljiva. Na temelju analize sadržaja niza dokumenata Svjetske zdravstvene organizacije i analize stavova vodećih javnozdravstvenih autoriteta današnjice, autorica dokazuje kako napuštanje “komunističkog modela” zdravstva ne smije nikako dovesti do zanemarivanja načela pravednosti i etičnosti u javnom zdravstvu i zdravstvenoj politici. Autorica smatra da je čvrsto uporište za novu teoriju zdravstvene pravde moguće tražiti u teorijskim raspravama Johna Rawlsa, Amartya Sena i Margaret Whitehead. Upravo zbog toga, zemlje koje danas mijenjaju i “europeiziraju” zdravstvene sustave (primjerice Hrvatska) trebaju uložiti maksimalni napor kako bi u projektiranju tih sustava podjednaku pažnju posvetili efikasnosti i pravednosti.
