出版社：Department of Ethnology and Cultural Anthropology, Faculty of Philosophy, University of Zagreb
摘要：Etnolozi i istraživači europske prehrane najčešće izvode porijeklo jela iz antičko - rimskog nasljeđa. Puh je istarski specijalitet. Položaj Istre upućuje na dosljedan povijesni kontinuitet. Konzumirali su ga u rimsko vrijeme, postoji i patricijski recept u Apicijevoj kuharici iz I. stoljeća, no nemamo dokaza kontinuitetu lova ili konzumacije puha po dolasku Slavena u Istru. U prilog činjenici da je puh prirodna hrana poput mnogih sitnih sisavaca govori i to da je omiljen upravo najjednostavnije pripremljen - na ražnju. Starije generacije istarskih seljaka spašavao je od gladi. Nestankom bogatih šuma broj lovaca se smanjuje, prehrana postaje raznolikija a konzumacija puha dobiva regionalni, elitistički karakter. U suvremenom turističkom kontekstu, puh je sve sličniji rafiniranom rimskom predjelu. O mjestu puha u suvremenoj svakodnevici autorica doznaje analizirajući stav lovaca iz Kastva, kraj Rijeke.
