出版社：Department of Ethnology and Cultural Anthropology, Faculty of Philosophy, University of Zagreb
摘要：Hrvatske humanističke znanosti od svojega su početka u srednjem vijeku usko povezane s intelektualnim strujanjima u srednjoj i zapadnoj Europi. Vrijedi to i za zanimanje za narodni život od XV. stoljeća dalje (Šižgorić, Hektorović), za podrijetlo Indijanaca (Paletin), za prihvaćanje termina Etnologija i njegove prve definicije potktaj XVIII. stoljeća (Katančić), pa zatim dalje u razvoju nacionalne etnologije (narodoznanstvo, narodoslovlje) u okvirima nacionalne filologije tijekom XIX. stoljeća do konstituiranja hrvatske etnologije kao posebne humanističke znanosti, opreznom priklanjanju metodi kulturnohistorijske izvaneuropske etnologije i neprihvaćanju marksističkoga evolucionizma u obliku historijskoga materijalizma, kao i u prihvaćanju socijalnih i kulturnoantropoloških pristupa u novije doba. No, hrvatska je etnologija dala i neke rezultate koji odudaraju od ustaljena povijesnog tijeka, npr. naglašavanje vrijednosti vlastite narodne kulture pred antičkom u doba renesanse (Šižgorić, ili npr. rekonstrukcija slovinske mitologije u renesansnoj lijepoj književnosti) ili osebujne teorijske postavke Antuna Radića (npr. o sudjelujućem promatraču, participant observer), kojima je anticipirao rezultate do kojih je znatno kasnije došla zapadna kulturna antropologija.
