出版社：Department of Ethnology and Cultural Anthropology, Faculty of Philosophy, University of Zagreb
摘要：Slijedeći interes profesora Milovana Gavazzija za južnoslavensku i balkansku zadružnu porodicu, autorica posvećuje svoj prilog jednoj užoj temi: ulozi ženskog individualnog vlasništva i poduzetništva u procesu razgradnje zadruge u Slavoniji. Svoje teze autorica zasniva na podacima iz etnografskih izvora 18-og, 19-og i 20-og stoljeća te iz demografskih izvora. Ženski "osebac" i načini na koje se njime upravljalo, predstavljao je proturječje i opasnost za bratski, zadružni život i gospodarstvo. Autorica interpretira uvođenje ženskog individualnog vlasništva u Slavoniji kao neizbježan proces povezan sa širim procesima kolonizacije, demografskim skokom i svjesnim ograničavanjem potomstva te razvojem tržišne poljoprivrede orijentirane na tržišta Budimpešte i Beča. Suprotno čestim stereotipnim shvaćanjima seljačka su gospodarstva relativno brzo reagirala na te šire društvene procese. Slavonske žene su naročito brzo i vješto prilagođavale svoje tradicionalne aktivnosti (uzgoj peradi i povrća, obrada tekstila, sitna trgovina) novim, tržišnim uvjetima, neopterećene zadružnom solidarnošću koja je sputavala njihove muževe. Takvom interpretacijom uloge žena u kasnom periodu slavonskog zadružnog života, autorica ispravlja čestu sliku žene kao konzervativne čuvarice tradicija u aktivnu pripadnicu svoga društva i vremena, koja je znala iskoristiti nove uvjete i mogućnosti.
