摘要：Na primjeru krivoputskih mačkaranih ophoda te senjskih zimskih i ljetnih karnevala autorica analizira kako se simboličko razgraničenje između stanovnika urbanoga središta i njihovih "ruralnih drugih" upisuje u ovu običajnu praksu. Istodobno pokazuje da se upravo u okviru gradskih karnevalskih zbivanja stvara novi prostor za ostvarivanje primorsko-bunjevačke običajne prakse. Uključivanje krivoputskog stanovništva u suvremene senjske ophode s maskama rasvjetljava na primjeru predstavljačkih oblika Grge Prpića Miškeca iz Gorice.
