摘要：Fokus istraživanja usmjeren je na sezonske migracije na području Krivoga Puta tijekom 20. stoljeća. Autorica prikazuje potisne i privlačne faktore migracija, život na ljetnim stanovima (nastambe, ineterakcijske odnose između migratornog i domicilnog stanovništva, simboličke granice između ovih zajednica), te specifične dnevne migracije za potrebe školovanja, stjecanje izvora prihod i provođenja vjerskih praksi. Na kraju rada ukazuje na ulogu etnoloških istraživanja u revitalizaciji ovog depopuliranog kraja kroz oblike ruralnog turizma.
