摘要:Suvremenici kao i istraživači novije hrvatske povijesti smatrali su Senj 1880-ih najjačim uporištem Stranke prava u Banskoj Hrvatskoj. Pobjeda kandidata Stranke prava na izborima za Hrvatski sabor 1878., 1881., 1884., pa i 1887. iako je naknadno pobjednikom proglašen kandidat režimske Narodne stranke, te prevladavajući upliv pravaških pristaša u društvenom, a i gospodarskom životu Senja, potvrđuju utemeljenost takve ocjene. Zbog pristajanja nezavisnoga senjskog građanstva uz ideje Ante Starčevića, kao i činjenice da je zaslugom senjskih agitatora pravaški pokret od početka 1880-ih stjecao sve više pristaša i u okolnim, gospodarski i prometno k Senju gravitirajućim područjima, a što se pokazalo tijekom izbora 1883. na području bivše Gornje krajine, "tvrđava" Stranke prava bila je izložena žestokim pristiscima Pejačevićeve, a zatim i Khuenove vlade. Nezakonitim postupcima i nasilnim sredstvima i mjerama Senj se nastojalo pretvoriti u politički "lojalan" grad. Premda za vrijeme Khuenova banovanja na saborskim izborima u Senju pobjedu odnose kandidati Narodne stranke, pravaška politička opcija među senjskim građanstvom i nadalje je uživala znatnu potporu.