摘要：Hrvatski radiša osnovan je 1903. kao reakcija hrvatskoga građanskog društva na nebrigu državnih organa za siromašne mladiće hrvatske nacionalnosti. On je osnovan i u Senju, ali ovdje ima unekoliko specifične oblike zbog jakog utjecaja Katoličke crkve, koja upravo u ovom vremenu pokušava putem svojih organizacija Hrvatskoga katoličkog pokreta povesti i brigu o mladima. U Senju je to više došlo do izražaja poslije 1932., a u vrijeme biskupa Luke Starčevića, što je u kontradikciji s time da upravo od 1931. pa do 1945. Hrvatskog radišu vodi Milan Prpić, industrijalac i veletrgovac. U radnji se želi upozoriti da je Hrvatski radiša od 1924., kada Prpić postaje potpredsjednikom Hrvatskog radiše, pa do 1945., kada je već 14 godina predsjednik, pod utjecajem ovoga poznatog hrvatskog privrednika. Osim toga, autorica ističe da je Hrvatskog radišu spasila donacija Hrvatske narodne zajednice iz Pittsburga 1921. Broj Radišinih pitomaca na senjskom području nije velik, ali je Hrvatski radiša ipak bio značajna hrvatska institucija sa svojim domovima u Zagrebu i s obzirom na svoju zamisao najsjajnija prezentacija sloge Hrvata u vrijeme monarhističke Jugoslavije.
