摘要：Autor na primjeru sufiksa -cuga, koji se u hrvatskom književnom jeziku pojavio prije dvadesetak godina, ostvaren u riječima dvorčuga, kamenčuga, pivčuga, stjenčuga, tumači da je to moguće drugačijom dekompozicijom imenica kao crnčuga. Ona je postala od imenice crnc-a + juga, ali se može rastaviti i crn-čuga. Ujedno se dotiče problema sinkronije i dijakronije u tvorbi riječi.
