出版社：Hrvatsko pedagoško-književni zbor, ogranak Split i Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
摘要：Nova otkrića i spoznaje s područja kinezioloških znanosti izmijenili su shvaćanje i pristup kineziologiji, pa time ona u procesu primjene pokreta u terapijske i zdravstvene svrhe dobiva sve više na značenju. Naziv ‘kineziologija’ odnosi se na proučavanje mišića i tijela u pokretu, pa ga obično u tom značenju rabe nastavnici/profesori tjelesnog vježbanja, kineziterapeuti, fi zioterapeuti, liječnici, treneri i stručnjaci za fi tness. Danas, nakon što je u upotrebi već više od 40 godina u čitavom svijetu, kineziologija je evoluirala i razvila se u veliku i zasebnu granu prirodne medicine i liječenja. U liječenju se primjenjuju raznovrsne tehnike, s ciljem poboljšanja cjelokupnog zdravlja, a ne samo otklanjanja pojedinih simptoma. Više nego ikada dosad u praksi se ostvarila predodžba o raznovrsnosti kineziologije i njezina poimanja. Tome su u velikoj mjeri pridonijeli G. Goodheart (1964.) i njegov tim stručnjaka iz različitih znanstvenih disciplina, a nešto kasnije i A. Bearll, F. Mahuna, F. J. Thie, J. Diamond i mnogi drugi. Slijedom navedenoga može se pretpostaviti da je kineziologija od početka bila višestrana (holistička) disciplina, te da je s vremenom prešla u različita predmetna područja. Osim osnivanja pojedinih nacionalnih saveza kineziologije velik poticaj njezinom daljnjem razvoju dalo je osnivanje ICAK-a (Međunarodnog udruženja za specijalizirane kineziologije) s ciljem podupiranja novih ideja i vrsta kineziologije. ICAK je istodobno uredio i sveobuhvatni istraživački odjel, koji razvija različite istraživačke metode u kineziologiji, obogaćujući na taj način kineziologiju u cjelini.
关键词：kineziologija; razvoj; smisao i vrste; holistička disciplina
