摘要：U ovom radu predočeno je najprije novozavjetno utemeljenje đakonske službe u Crkvi, te razvoj đakonata u okviru sakramenta svetog reda. U drugom dijelu iznesena su svjedočanstva o đakonskoj službi žena u nekim Istočnim Crkvama kroz povijest, s posebnim osvrtom na pitanje sakramentalnosti posvećenja / ređenja žena. U trećem dijelu iznesena su suvremena teološka pitanja o đakonatu žena, pastoralni izazovi te stavovi prema ređenju žena u recentnim dokumentima učiteljstva Crkve. Na kraju su navedena pitanja koja ostaju: o posebnosti đakonata kao takvog; o sakramentalnosti ređenja žena u povijesti Crkve, budući da je terminologija kad se o tome govori vrlo nesigurna; o vlasti Crkve da ženama podijeli đakonat; o tome je li žena kao takva sposobna biti primatelj sakramenta svetog reda đakonata. Autori drže da bi razlozi za prihvaćanje đakonske službe žena u Crkvi danas bili: (1) Služba đakonisa bila bi barem neko vrijeme legitimna služba u Crkvi. (2) Ta služba je označavana pojmovima mysterion (na istoku), i ordo (na zapadu), što upućuje na sakramentalni kontekst. (3) Ni jedan opći sabor, kao ni jedan dokument učiteljstva koji obvezuje cijelu Crkvu, nije se direktno izjasnio protiv đakonata žena. (4) Stoga je, barem teoretski, moguće obnoviti đakonat žena kao crkvenu službu. (5) Potrebno je promisliti ne samo teološke i liturgijske, nego i pastoralne razloge takve obnove. (6) Mnoge nove službe u Crkvi (pastoralne suradnice, službenice u karitativnoj, katehetskoj i evangelizatorskoj službi) u stvari već sadrže elemente službe đakonata žena. (7) I do sada su u Crkvi neke službe nastajale a druge nestajale, dok su neke obnavljane, pa ni đakonat žena ne bi bio izuzetak.
