摘要：Liturgijsko-pastoralni časopis “Služba Božja” kroz 50 godina izlaženja donosio je i priloge za homiletsku građu što je bio jedan od oblika podupiranja liturgijske obnove što ju je naznačio Drugi vatikanski sabor. Auktor u ovom članku analizira priloge homiletske građe objavljene u časopisu i popratnim izdanjima stavljajući ih u kontekst gibanja u Crkvi toga vremena. Osobito je značajno usmjeravanje homilije prema svetopisamskim čitanjima što su se naviještala u nedjeljnom bogoslužju i promicanje homilije kao sastavnog dijela bogoslužja. Ukazujući na pravo mjesto i ulogu homilije u bogoslužju, autor sugerira i moguće perspektive za daljnje usmjeravanje časopisa koji bi i dalje trebao biti pomoćno sredstvo pastoralnim radnicima kod pripremanja i izvođenja bogoslužja. U tom poslu ovdje se zadržavamo na homiliji i problemima što se pojavljuju. Osobit je naglasak stavljen na prilagođavanje naviještenom Pismu ali i stanju slušatelja naviknutih na nove načine govorne komunikacije.
